Vrtlari i poljoprivrednici upoznati su s problemom: zemlja za cvijeće i kompost koji sadrže ostatke otpada. Bez obzira na to dolaze li supstrati iz trgovina željezarijom, diskontnih trgovina ili tvrtki za odvoz otpada, usitnjeni vezivni materijal, neidentificirani plastični ostaci ili polistiren mogu se naći u gotovo svakoj seriji.
Kompostiranje organskog otpada središnja je komponenta njemačkog kružnog gospodarstva. Prema Saveznoj/državnoj radnoj skupini za otpad, oko 60 posto cjelokupnog organskog otpada iz kućanstava izravno je kompostirano u 2019. godini. Dodatnih 34 posto podvrgnuto je takozvanom kaskadnom procesu korištenja, što znači da je prvo fermentirano, a dobiveni digestat je zatim kompostiran. Preostalih šest posto korišteno je u drugim procesima recikliranja. Organski otpad čini između 30 i 40 posto ukupnog otpada nastalog u naseljima.
Ipak, sastav materijala prikupljenog u zelenim kantama sve više uzrokuje probleme postrojenjima za obradu . Mnogi građani odlažu ostatke voća i povrća, bukete cvijeća i drugi organski otpad zajedno s njihovom ambalažom u kantu za organski otpad, što dovodi do značajnog onečišćenja: Prema procjenama Njemačkog udruženja industrije gospodarenja otpadom, vode i recikliranja, udio stranih materijala u organskom otpadu iznosi do pet posto – uzrokovano nepravilnim odlaganjem od strane korisnika.
Posebno problematične nisu samo konvencionalne plastike, već i takozvane "kompostabilne" plastične vrećice ili "bioplastika". Ovi materijali, koji se reklamiraju kao biorazgradivi, ne razgrađuju se u potpunosti u kompostanima jer vrijeme razgradnje daleko premašuje vrijeme koje biomasa ostaje u postrojenju . Nadalje, kapsule za kavu, folije za pakiranje, aluminij, staklo i metalni predmeti, čak i dječje pelene i opušci cigareta, redovito se nalaze u organskom otpadu.
Znanstvene studije potvrđuju opseg onečišćenja. Na primjer, magistarski rad Državnog ureda za zaštitu prirode, okoliša i geologije Hessena ispitao je komposte iz različitih postrojenja. U kompostima biljnog otpada pronađeno je prosječno 56 čestica po kilogramu suhe tvari, dok su komposti organskog otpada iz fermentacijskih postrojenja sadržavali prosječno 391 česticu.
Svatko tko nemarno odlaže svoj zeleni otpad prema motu "daleko od očiju, daleko od srca" aktivno doprinosi ugrožavanju zdravlja i okoliša. To je zato što strani materijali mogu ispuštati razne štetne tvari. Na primjer, plastika sadrži u prosjeku četiri posto aditiva poput plastifikatora, usporivača gorenja ili stabilizatora . Neki od tih aditiva, poput olova, organokositrenih spojeva ili kadmijevih spojeva, štetni su za zdravlje.
Tome se dodaje i rastući rizik od kontaminacije mikroplastikom: česticama veličine između pet milimetara i jednog mikrometra koje se sve više nakupljaju u vodenim i kopnenim ekosustavima. One su već sastavni dio hranidbenih lanaca (uključujući ljudske hranidbene lance). Postojane organske tvari poput polikloriranih bifenila (PCB), policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH) i bisfenola A mogu se nakupljati na česticama mikroplastike u koncentracijama i do milijun puta većim nego u okolnom okolišu.
Jedna od prvih sveobuhvatnih studija o količini mikroplastike koju ljudi unose objavljena je 2019. godine u časopisu Environmental Science & Technology. Ova studija pretpostavila je godišnji unos mikroplastike u SAD-u, na temelju podataka iz vode za piće, hrane (posebno morskih plodova) i zraka koji udišemo. Za odraslog muškarca to je rezultiralo godišnjim unosom od približno 88 000 do 121 000 čestica mikroplastike, pri čemu su flaširana voda i zrak koji udišemo glavni izvori. Žene i djeca unose nešto manje, oko 74 000 do 94 000 čestica godišnje, zbog manje konzumacije i tjelesne težine. To se prevodi u otprilike 1.700 do 2.300 čestica tjedno ili 7.300 do 10 100 čestica mjesečno za odrasle. Studija je naglasila da su te brojke vjerojatno podcijenjene, jer nisu uzeti u obzir svi izvori, poput prerađene hrane.
Kvantificiranje mase mikroplastike je teže jer se razlikuju i veličina i gustoća čestica. Druga studija , objavljena 2021. u časopisu Journal of Hazardous Materials, procijenila je tjedni unos na približno 0,1 do 5 grama mikroplastike po osobi. To odgovara otprilike 0,4 do 20 grama mjesečno i 5 do 260 grama godišnje. Širok raspon rezultat je nesigurnosti u veličini i gustoći čestica, kao i regionalnih razlika u obrascima konzumacije.
Druga studija iz iste godine potvrdila je ove procjene, ukazujući da unos mikroplastike u zapadnim zemljama u prosjeku iznosi između jedne i deset čestica po gramu konzumirane hrane. U vodi za piće iz plastičnih boca otkrivene su koncentracije do 370 000 čestica po litri, što rezultira značajnom godišnjom izloženošću za dnevnu konzumaciju od dvije litre. Istraživači su također istaknuli da ljudi udišu velike količine mikroplastike , što može dovesti do bolesti od astme do raka.
Postoji velika potreba za daljnjim istraživanjima. Do početka 2020-ih, problem mikroplastike se, u najboljem slučaju, tretirao restriktivno, jer se s plastikom može zaraditi mnogo novca: Tržište plastike i dalje raste do pet posto godišnje; Fortune Business Insights procjenjuje globalno tržište plastike na 533,59 milijardi američkih dolara za 2025. godinu.
Nepažnja kojom mnogi potrošači odlažu svoj zeleni otpad znak je da je pitanje plastike i mikroplastike i dalje marginalizirano i da mu se posvećuje malo pažnje javnosti. Diljem Njemačke tvrtke za odlaganje otpada žale se na prekomjerne količine plastike i stranih materijala u organskom otpadu – toliko da se Savezno ministarstvo za okoliš, zaštitu prirode, nuklearnu sigurnost i zaštitu potrošača (BMUV) osjećalo primoranim izmijeniti Uredbu o organskom otpadu (BioAbfV). Stroža pravila na snazi su od 1. svibnja 2025. Na primjer, organski otpad smije sadržavati najviše 0,5 posto plastike. Ako se tijekom prikupljanja zelenih kanti pronađe previše stranih materijala, one se ostavljaju, a vlasnici moraju sami sortirati otpad. Neki lokalni propisi propisuju da će se takve kante kasnije tretirati i prazniti kao preostali otpad – na trošak odgovorne strane. Specifična pravila koja se primjenjuju lokalno određuju dotične općine.
Međutim, osim ako se odgovarajući zakoni značajno ne pooštre, ne uvedu strože sankcije i nacionalne kampanje za podizanje svijesti ne dovedu do promjene javne svijesti, značajno smanjenje mikroplastike putem odlaganja zelenog otpada malo je vjerojatno.
Pročitajte i
Njemačka: Izvoz plastičnog otpada iznad svega – Pugnalom
Ocean je ponor za mikroplastiku – Pugnalom
Hamburški gradski zrak znatno je zagađen mikroplastikom – Pugnalom
